Odnedavno na Netflixu veliku pozornost privlači emisija “The Tinder Swindler” i mini serija “Inventing Anna”. Ovi naslovi privukli su veliku pozornost jer prikazuju upoznavanje, romantične izlazke, glamur, bogatstvo i još mongo toga što je skriveno ispod površine svih događaja. U ovome tekstu pročitajte sljedeće: -Koje psihološke prinicipe koriste prevaranti da iskoriste svoje žrtve -Psihološki profil prevaranata -Tko je sklon postati žrtvom -S kojim posljedicama se nose žrtave ovakvih prevara -Koji su očiti znakovi upozorenja i red flags -Koja još pitanja proizlaze iz svega ovoga Ljudi su društvena bića i zanima ih što se događa drugima. Kada vidimo nešto poput prijevare Tinder Swindler ili serije Inventing Anna, instinktivno želimo znati što se dogodilo, kako bismo mogli odrediti rizik od sličnog događaja i što je još važnije, naučiti kako se i sami ne prevariti. Iako prepoznajemo da su ljudi ranjivi na uvjeravanje drugih, svi patimo od sebične i optimistične predrasude i pretpostavljamo da smo manje podložni od drugih. Ipak, gledamo samo kako bismo bili sigurni da znamo "znakove". Svi se već zasigurno pitate kako su ovo dvoje "genijalaca" uspjeli izmanipulirati toliko ljudi? Četri psihološka principa pomoću kojih su Simon i Anna izmanipulirali svoje žrtve: 1. Fantazija - kreiranje ličnosti kroz glmurozan životni stil, prezentirajući se kao iznimno važne i bogate osobe. 2. Opasnost - dodavanje elementa opasnosti. Kod Simona je bilo to kao da je izložen napadima od takozvanih neprijatelja, a kod Anne opasnost od oca koji će biti razočaran njome ako ne uspije i konstantna opasnost da će je razbaštiniti. 3. Recipročnost - kad vam netko nešto daje ili poklanja, a vi ste u psihološkoj potrebi da uzvratite uslugu. Simon i Anna su strateški korisitili ovaj princip kod svojih žrtava koji im je i omogućio manipulaciju i prevaru do te granice. 4. Društveni dokaz - okružili su se poslovnim partnerima, tjelohraniteljima, poznatim ili bogatim osobama, prijateljima, a sve samo da pokažu da su ti za koje tvrde da jesu. Psihološki profil prevaranata Ono što se da primjetiti kod Simona Levieva i Anne Delvey je da oboje imaju zajedničku ličnost znanu kao delusion of grandeur ili deluziju veličine, te i narcistički poremećaj ličnosti. Deluzija ili deluzijski poremećaj je stanje u kojem se pojavljuje jedno ili više lažnih uvjerenja. Ono što je posebno zanimljivo je da osoba živi u nekom neobjašnjivom i neobičnom uvjerenju. Deluzija je jedan od glavnih simptoma ozbiljnog mentalnog poremećaja, ali nije posljedica nekog zdravstvenog stanja ili zlouporabe različitih tvari. Prema nekim istraživanjima pretpostavlja se da oko 10% populacije pati od ovog poremećaja ličnosti. Narcistički poremećaj osobnosti jedan je od nekoliko vrsta poremećaja ličnosti. To je mentalno stanje u kojem ljudi imaju napuhan osjećaj vlastite važnosti, duboku potrebu za pretjeranom pažnjom i divljenjem, problematičnim odnosima i nedostatkom empatije prema drugima. Kako prepoznati narcisa? Postoji 9 kriterija za postavljanje dijagnoze, ali dovoljno je prikazati 5 da bismo bili prepoznati kao narcis. -Prvo u ovom slučaju je nedostatak empatije, gdje su i Simon i Anna izričito fokusirani na sebe, stalno pričaju o sebi i ne obraćaju puno pažnje na druge. -Nemaju sposobnost doživljavanja dubljih emocija. Ono što je posebno zanimljivo jest da se ne osjećaju povrijeđeni kada ih se zbog nečega odbije, oni jednostavno nastavljaju dalje i pronalaze rješenje u drugoj žrtvi ili u planu B. -Stalno objavljuju na društvenim mrežama o svojim postignućima. U njihovom slučaju postignuće je pokazati skupe stvari, letjeti privatnim zrakoplovom, jesti skupe večere, u osnovi objavljivati o tome tko su i pretvarati se da su superiorniji od drugih. - Varanje. Oni u osnovi varaju sve i svih, samo kako bi dobili ono što žele i neće prestati dok to ne dobiju. Kada im je usluga bila uskraćena ili su morali na nešto čekati, vrlo često su oboje stalno ponavljali "znaš li ti tko sam ja" kako bi istaknuli koliko su superiorni i da oni ne čekaju nikada ništa i da im se sve mora servirati odmah. -Oboje s visoka gledaju na druge, te ih često vrijeđaju, ali su sami pri tome otporni na kritiku. Oni ne pokazuju poštovanje prema drugima i ne mare za osjećaje drugih ljudi. Jedino gdje pokazuju da su uvrijeđeni i povrijeđeni je kada ne radite ono što oni žele da radite, te tada često pokazaju agresivno i arogantno ponašanje. Narcisi Istraživanje je pokazalo da grandiozne narcise karakterizira visoko samopoštovanje, osjećaj osobne superiornosti i prava, pretjerano samopouzdanje, spremnost da se iskorištavaju drugi za vlastitu korist, te neprijateljstvo i agresija kada su osporavani. Ono što se može primjeti i kod Simona i kod Anne je to što nemaju mogućnost razviti dublje osjećaje, ne mogu se upustiti u dublji razgovor, a sve što govore je vrlo općenito, te neprestano pričaju o sebi i novcu, iziskujući tako pretjeranu pažnju. Često su arogantni, te njihove priče imaju nekoliko verzija gdje kontriraju sami sebi. Ovakav tip osoba nema nimalo suosjećanja prema drugima, te osim što smatraju da su iznad drugih, oni nemaju predožbu što je loše a što dobro u niti jednom kontekstu. Oboje konstantno žive u deluziji da su najbitniji i najvažniji na svijetu. Karakteristike grandioznog narcizma: - Potreba za divljenjem - Nedostatak empatije - Pretjeran osjećaj važnosti - Trajne fantazije o povećanom uspjehu, moći, sreći, ljubavi, inteligenciji ili fizičkom izgledu - Uvjerenje da su toliko posebni da bi se trebali družiti samo s drugim posebnim ljudima - Vjerovanje da bi trebali dobiti posebnu pažnju, tretman i pogodnosti - Sklonost iskorištavanju drugih ljudi ili situacija kako bi ispunili svoje ciljeve - Nedostatak brige, suosjećanja i empatije za druge - Biti zavidan drugima i misliti da im drugi zavide - Doimati se arogantnim, umišljenim ili zaokupljenim sobom I sada dolazimo do sljedeće osobine ličnosti a to je makijavelizam. Makijavelizam je osobina ličnosti koja označava lukavost, sposobnost manipuliranja i nagon da se koristi svim sredstvima potrebnim za stjecanje moći. Makijavelizam je jedna od osobina koja tvori mračnu trijadu, zajedno s narcizmom i psihopatijom. Ono što su Simon i Anna pokazali da su oboje iznimno manipulativne osobe, imaju zacrtan cilj i viziju u svojoj glavi i napraviti će sve da postignu taj cilj, bez obzira na posljedice koje taj cilj nosi za sobom. Ali opet ono što je najzanimljivije kod ovog tipa ličnosti je što su ovakve osobe toliko predane svome cilju da neće stati bez obzira koliko vremena im treba da postignu svoj cilj, te će ostati ustrajni i fokusirani i po nekoliko mjeseci ili godina ako bude potrebno. Kroz to vrijeme oni stvaraju i grade lažna prijateljstva, ljubavne veze, strategije koje su im potrebne za ostvarenje cilja pretvarajući se da su netko i nešto što nisu. Prije nego pitaju za novčana sredstva oni grade povjerenje koje će kasnije upotrijebiti protiv tih istih osoba, a te će osobe potom postati njihove žrtve. Tko je sklon postati žrtva ovakvih predatora? U slučaju ”The Tinder Swindler” najvjerojatnije je da će ovakvoj vrsti prevare žrtve biti mlade žene, studentice, odnosno žene koje su u svojim 20-tim godinama. Također, žene koje žive u stranoj zemlji bez obitelji, pa i one žene koje imaju nerealne predodžbe o ljubavi i sklone su vjerovati da baš njih čeka ljubavna priča kao iz Disneyevih bajki. Sve osobe koje imaju ekstremni način razmišljanja sklone su naivnom načinu razmišljanja pri kojemu ne koriste racionalni dio mozga, te bi se moglo reći da im je prosudba zamagljena. Također, danas zbog utjecaja društvenih mreža možemo sve lakše uočiti osobe koje pate od određenog društvenog statusa, te koje otvoreno govore da ih privlanči luksuzni tj. ”jet-set” životni stil. Na taj način se najčešće i poistovjećuju s takvim osobama jer smatraju da su njima slične, samo zato jer pokušavaju svoj životni stil dočarati kao jedan takav a u biti ga nemaju. Ljudi koji su varalice poput Simona i Anne pomno analiziraju ovakve informacije o drugim ljudima te ih vrlo vješto mogu iskoristi protiv njih time što će ih smišljeno namamiti u iluziju onoga što žele imati. A to je luksuz, glamur i životni stil jetsetera. Posljedice prevare Dvije najčeće posljedice s kojima se žrtve prevare susreću su financijske i psihološke. Žrtve ovakvih prevaranata će najvjerojatnije osjetiti razočaranje, nemogućnost vjerovanja drugima, te će teško moći ponovno graditi prijateljstva i ljubavne veze. Ono što se obično povezuje s ovakvim događajima su mentalne/psihološke posljedice kao što su PTSD ili depresija. Koji su znakovi upozorenja i ”red flags” Prevaranti ove vrste su vrsni manipulatori, imaju nevjerojatnu sposobnost skeniranja osobnosti žrtve, pri čemu analiziraju mnoge faktore. Ono što je zanimljivo kod Simonovih žrtvi je da su sve bile iz Skandinavskih zemalja, te bi se moglo zaključiti i da su kulturne karakterstike dodatno utjecale na kreiranje povjerenja među žrtvama, jer u uređenim zemljama je teže povjerovati da bi vas netko baš na ovakav način prevario. U slučaju Anne gdje su žrtve Amerikanci je zanimljivo kako ta vrsta populacije doživljava nju kao ruskinju, a na temelju njene priče i glamurnoznog izgleda je neupitno odmah povezalo s ruskom mafijom ili kćeri oligarha, kao da svi Rusi pripadaju ili jednom ili drugom. Red flags: - činjenica da vas milijarder ili milijunaš traže novac - prezentiraju se kao da su u određenoj opasnosti jer su jako bogati - objavljuju na društvenim mrežama o svome bogatstvu (privatni avioni, skupi hoteli i restorani, dizajnerska odjeća, itd.) - Izričito naglašavanje društvenog statusa - prezentiranje tko su (milijarderi, milijunaši i sl.) - Korištenje pojednostavljene vrste komunikacije (slanje slika i poruka koje su općenitog konteksta ili su van konteksta) Koja još pitanja proizlaze iz svega ovoga? Ove dvije emisije postavljaju nekoliko pitanja, na koja je odgovor možda jednostavan ali uzrok mnogo kompleksniji za razumijeti i dokučiti. Je li danas lakše postati prevarant zbog društvenih mreža? Dolaze li naizgled bogati ljudi lakše do povlastica, poznanstava i drugih benificija? Događa li se to zbog toga što ljudi na to privlače više pažnje? Umanjuju li društvene mreže nedostatke, odnosno potiču li divljenje materijalnim stvarima? Jesmo li postali naivniji i skloniji prevarama od kad je društvenih mreža? Omogućavaju li društvene mreže lošim prevarantima da postanu dobri? Jesmo li pak izgubili sampouzdanje do te granice da želimo pripadati "boljima" od nas, te time omogućavamo lažnim osobama da kroz društvene mreže pronalaze žrtve iz razloga što toliko nevjerojatno težimo pripadati nekom "celebrity" svijetu. Zašto nismo sretni s onim što jesmo? Zašto ne ulažemo u sebe i ne gradimo svoju sreću? Zašto toliko očajno mislimo da smo baš mi posebni i bolji od drugih, te nam zbog toga treba pripadati više?
0 Comments
Odlomak iz knjige: Robert Torre - IMA LI ŽIVOTA PRIJE SMRTI Kapacitet za potrošnju, iliti kupovna moć, mjera je ljudskosti u potrošačkom društvu. Tko ne može trošiti, ne može ni socijalno potvrditi svoju ljudskost. Ljudska prava afirmiraju se kroz potrošačka prava. Socijalni darvinizam kao religija za bogate svojevrsna je ideologija liberalnog kapitalizma, filozofska racionalizacija nejednakost i društvene neravnopravnosti.
Postavke socijalnog darvinizma pripadnici viših slojeva društva kasnog kapitalizma doživljavaju po sebi razumljivim opisom “prirodnog” stanja stvari. Vlastitu superiornost drže intrinzičnom i maltene genetski utemljenom. Pripadnici srednjih društvenih slojeva smatraju da imaju zato što rade, odnosno da tko radi taj i ima. Dok niži slojevi društva smatraju da on nemaju, naprosto, radili-ne radili. Iskustvo visokog socioekonomskog položaja uvećava sklonost k neetičnom suđenju i ponašanju. Bogati iskreno drže da su siromašni niža i bezvrijedna bića. Utoliko, niti ne vide da ih ne vide. Što su imućniji, to manje suosjećaju s onima koji nemaju. Koji imaju, naprosto ne mare za one koji nemaju. Kad ih vide, ne vide ih. Sebe ne doživljavaju arogantima, budući da ne vide da ih ne vide. Jest da ćemo svi napraviti sve za našu djecu. Ali budite sigurni da ljudi koji imaju moć i/ili novac iskreno drže da njihova djeca zaslužuju protežiranost i bolje uvjete nego vaša. Vi, naprosto, ne vrijedite kao oni. Utoliko ni vaša djeca. Suosjećali bi oni sa sirotinjom kad bi je mogli vidjeti kao sebi jednaku. Utoliko nisu neosjetljivi koliko su socijalni daltonisti. Sjede u crkvi jer vjeruju da Bog postoji, ali ne i ljudi. Spram njih su patronizirajuće nadmeni. Mogu reći, ali ne daju si reći, odnosno prigovoriti na vlastiti pravorijek. Njihova je prva, u pravilu i jedina, ali svakako zadnja. Bogatstvo im daje imunitet od socijalnih sankcija. Imetak ih redizajnira i brendira u bića višeg reda. Posjed statusnih roba i dobara služi javnoj demonstraciji ekonomske moći i društvenog ugleda. Jer ne kupuju se statusni predmeti što bi nekome trebali, nego da se pokaže kako se ima i može. I da se u onih koji ih nemaju izazove udivljenje i zavist. Zavist, osjećaj inferiornosti, kompenzatorna pohlepa i ljubomora zloćudni su psihopatološki emotivni motivatori suvremenog ljudstva. I zato su prokleti, jer nikad neće biti sretan koga tuđa sreća muči. Naime, bogat sam samo ako drugi nisu. Imam samo ako drugi nemaju. A nemam ako nije viđeno da imam. Jer, ako svi imaju, nitko nema. Malo infantilno i debilno, ali dovoljno da oslika logiku potrošnje u “bogatih” i “poznatih”. Kao i onih koji bi to htjeli biti. Svrha statusnih dobara nije da čemu služe, nego da veličaju lik i djelo vlasnika. Zato ovo nikako nije ekskluzivna priča bogatih, nego svih. Jer važnije je biti prvi u selu nego zadnji u gradu. U tom smislu svi živimo na selu, sa seljanima s kojima se uspoređujemo. Jer imamo samo ako imamo više od susjeda. Statusnu robu preplaćujemo, a što nas je više ima, to ona manje vrijedi, pa preplaćujemo drugu. I tako dalje i nadalje. Poput igre s nultim ishodom (zero sum game), u kojoj svi trče sve brže da bi stajali u mjestu u odnosu na druge. Kako ne bismo zaostali za onima poput kojih želimo biti, trošimo više nego što trebamo. Jer medijski kanali nam nameću životne stilove “bogatih, slavnih i uspješnih” kao socijalizacijski uzor. Proizveli su njih da bi proizveli nas, koji kupujemo što su njihovi neizravni sponzori proizveli. Promidžbeni marketing roba i usluga je moćan da u nas razbuđuje žudnju i za onim što ne trebamo. Mi, naprosto, patimo za stvarima. “Imati” nam je “biti”. Stidimo se jer žudimo imati, ali pomoći si ne možemo. I nek bude tko jest, ali nama je ipak bitnije “imati”. Jer životno ne moramo ništa ako imamo, dovoljno je da imamo. Koliko kupujemo, toliko smo živi. A ako kupujemo brendove, i sami postajemo društveni brend. Gdje kupujemo i za koliko kupujemo, definira tko smo i što smo. Tako konzumerizam i unutarnje ispunjenje padaju u jedno. Iz začaranog kruga konzumerizma nema izlaza. Jer uvijek moramo biti u toku da bismo uopće društveno relevantno postojali. Što znači da ćemo i dalje kupovati stvari koje nam ne trebaju, u kojima više ni ne uživamo, a za koje i dalje i te kako naporno radimo. Iako su u posjedu tehnološki naprednih roba i imovine kao nijedna dosadašnja povijesna skupina, suvremenih ljudi i dalje se osjećaju nepotpuno i zakinuto. Osjećaju da im nije kako bi im trebalo biti, niti da imaju koliko trebaju. Doduše, imetak i zrada pospješuju osjećaj zadovoljstva sobom i životom koji živimo. No samo do razine komfornog zadovoljenja bazičnih egzistencijalnih potreba i životnog standard. Iznad te razine uvećanje imovine i zarade nije praćeno uvećanjem zadovoljstva životom. Kad kupujemo, u prvom redu kupujemo status i socijalni identitet. Kupujemo da bismo pokazali tko smo. Ljudi troše para i para kako bi izašli na kraj s vlastitom statusnom anksioznošću. Sa žudnjom za afirmacijom unutar, u pravilu višeg društvenog razreda. No mi nismo glupi, krvavo radimo da bismo kupili ne tek nekakva dobra i usluge koliko ono bitno važnije: vlastiti identitet (u socijalnom, kulturnom i psihološkom smislu). Sami brendirani proizvodi po sebi mnogima od nas iskreno uopće nisu važni koliko nam je do ugleda i statusa koji kroz njih stječemo. Jer ljudi nas uvažavaju sukladno status koji uživamo. Stoga, kad kupujemo, zapravo kupujemo mišeljnja drugih o nama. Njihovu prosudbu našeg životnog uspjeha i važnosti. Pandemija koronavirusne bolesti može biti iznimno stresna za ljude. Strah i tjeskoba zbog nove bolesti i svega što bi se moglo dogoditi mogu poprimiti neočekivano velike razmjere i izazvati snažne emocije kako kod odraslih tako i kod i djece. Javnozdravstvene akcije, poput socijalnog distanciranja, mogu kod ljudi izazvati osjećaj izoliranosti i usamljenosti te povećati stres i tjeskobu. Međutim, sve su te mjere uvedene s ciljem suzbijanja širenja virusa COVID-19. Nošenje sa stresom na zdrav način ojačat će vas, ljude do kojih vam je stalo i vašu zajednicu.
Stres tijekom izbijanja zarazne bolesti može ponekad uzrokovati sljedeće: Strah i brigu za svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih, za financijsku situaciju ili posao ili pak na gubitak podrške na koju se oslanjate;
Djeca i Mladi Djeca, koja su daleko od škole, prijatelja i kolega, ostaju kod kuće mogu imati mnoga pitanja o epidemiji i odgovore će potražiti kod roditelja ili kod skrbnika. Ni sva djeca ni svi roditelji ne reagiraju na stres na isti način. i jedni i drugi mogu iskusiti tjeskobu, nevolju, socijalnu izolaciju i nasilno okruženje koje može imati kratkoročne ili dugoročne učinke na njihovo mentalno zdravlje. Evo nekoliko najčešćih promjena u ponašanju djece:
Da bi se ublažilo negativno ponašanje, roditelji trebaju biti mirni, pametno se nositi sa situacijom i odgovarati na sva djetetova pitanja najbolje što mogu. Roditelji motraju pronaći vrijeme za razgovor sa svojom djecom o epidemiji COVID-19 i upoznati ih s pravim stanjem stvari ističući neke pozitivne činjenice, brojke i informacije. Roditeljska je dužnost i zadaća uvjeriti djecu da su kod kuće sigurni potičući ih na bavljenje nekim zdravim aktivnostima, šetati s njima po osamljenim mjestima i u vrijeme kad nema previse ljudi u šetnji. Svakako ih treba poticati na sportske aktivnosti kako u zatvorenom tako i na otvrorenom te na mentalne vježbe. Roditelji u suradnji sa svojom djecom mogu kreirati raspored aktivnosti kod kuće kojim će svojoj djeci pomoći redovito svladavanje školskog gradiva. Imajući u vidu činjenicu da djeca osjećaju i njihovu pozitivnu i negativnu energiju, roditelji bi trebali obuzdati vlastiti stres i tjeskobu u svome domu. Uključenost roditelja u zajedničke zdrave aktivnosti zasigurno će pozitivno djelovati na njihovu djecu. Starije osobe i osobe s invaliditetom Starije osobe izloženije su porastu stresa uzrokovanog COVID-om 19 zbog kliničkih i socijalnih razloga, poput slabijeg imunološkog sustava ili drugih osnovnih zdravstvenih stanja i udaljavanja od obitelji i prijatelja zbog nužne zaštite od zaraze. Fizičko distanciranje uzrokovano pandemijom može imati drastične negativne učinke na mentalno zdravlje starijih osoba i osoba s invaliditetom. Fizička izolacija kod kuće među članovima obitelji može starije osobe i osobe s invaliditetom dovesti u ozbiljan mentalni rizik. Može im uzrokovati tjeskobu i nezadovoljstvo dovodeći ih u traumatičnu situaciju. Starije osobe svakodnevno ovise o mladima, a samoizolacija može kritično oštetiti obiteljski sustav. Starije osobe i osobe s invaliditetom koje žive u staračkim domovima ili drugim ustanovama izvan vlastite obitelji, mogu se suočiti s ekstremnim problemima mentalnog zdravlja. Međutim, nešto tako jednostavno kao što je telefonski poziv bliske osobe u situaciji socijalne distance može utješno djelovati na starije ljude. COVID-19 također može rezultirati povećanim stresom, tjeskobom i depresijom kod starijih ljudi koji već žive s problemima mentalnog zdravlja. Članovi obitelji zasigurno mogu uočiti neku od od sljedećih promjena u ponašanju starijih:
Dužnost je članova obitelji redovito provjeravanje stanja starijih ljudi koji žive sami bilo u vlastitim domovima bilo u staračkim ustanovama. I telefonski razgovor ima pozitivan učinak kad je čovjek usamljen i dodatno izložen strahu od zaraze. Mlađi članovi obitelji trebali bi naći vremena za razgovor sa starijim članovima obitelji te se, ako je moguće, uključiti u neke njihove svakodnevne aktivnosti. Medicinsko osoblje Liječnici, medicinske sestre i bolničari koji se nalaze “na prvoj crti bojišnice” u borbi protiv epidemije COVID-19 mogu također razviti simptome narušenog mentalnog zdravlja. Strah od zaraze bolešću, dugo radno vrijeme, nedostupnost zaštitne opreme i zaliha, opterećenost koju za sobom donosi porast broja pacijenta, nedostupnost učinkovitih lijekova protiv COVID-a19, smrt njihovih kolega nakon zaraze COVID-om19, socijalno distanciranje i izolacija od obitelji i prijatelja. Jednako tako i lose stanje njihovih pacijenata može negativno utjecati na mentalno zdravlje zdravstvenih radnika. Svi ti čimbenici zasigurno utječu i na smanjenje učinkovitosti njihova rada, a posljedice će se zasigurno smanjivati i postupno nestajati kako bude slabio intenzitet zaraze, tj. čim se njezino širenje stavi pod kontrolu. Što možete učiniti za da biste se Vi i drugi oko Vas osjećali bolje 1. Ostanite povezani s drugima! Održavanje zdravih odnosa s ljudima kojima vjerujete važno je za Vašu mentalnu dobrobit. Razmislite o načinima kako ostati u kontaktu s prijateljima i obitelji - telefonom, razmjenom poruka, videopozivima ili društvenim mrežama. 2. Razgovarajte o svojim brigama! Normalno je osjećati se zabrinuto, uplašeno ili bespomoćno zbog trenutne situacije. Zapamtite: u redu je podijeliti svoje zabrinutosti s drugima kojima vjerujete - a to bi moglo pomoći i njima. Ako ne možete razgovarati s nekim koga poznajete ili ako Vam to ne pomaže, postoji puno linija za pomoć na koje se možete obratiti i zatražiti pomoć, pa makar to bio i običan razgovor o problemima koji Vas muče. 3. Pazite na svoje tijelo! Naše tjelesno zdravlje ima velik utjecaj na to kako se osjećamo. U situacijama velikih epidemija poput ove vrlo je lako upasti u nezdrave obrasce ponašanja zbog kojih se osjećate lošije. Pokušajte jesti zdrave, uravnotežene obroke, piti dovoljno vode i redovito vježbati. Izbjegavajte pušenje, drogu ili pijenje previše alkohola. Ako ostajete kod kuće, možete pokušati vježbati u zatvorenom, jer na internetu postoji puno besplatnih uputa s praktičnom video podrškom. Nije zanemariv ni lagani 10-minutni trening kod kuće. 4. Ostanite pribrani! Kolikogod je zabrinutost za vaše zdravlje zbog izbijanja koronavirusa normalno, neki ljudi mogu iskusiti intenzivnu tjeskobu koja može utjecati na njihov svakodnevni život. Pokušajte se usredotočiti na stvari koje možete kontrolirati, na primjer: razmislite o tome kako se ponašate, s kime razgovarate i odakle dobivate informacije. U redu je prepoznati da su neke stvari izvan vaše kontrole, ali ako se zbog stalnih misli o situaciji osjećate tjeskobno ili prestravljeno, isprobajte neke ideje koje će vam pomoći u upravljanju tjeskobom i strahom. 5. Ne morate čuti baš sve vijesti! Pokušajte ograničiti vrijeme koje provodite gledajući, čitajući ili slušajući izvještavanje o epidemiji, uključujući društvene mreže, i razmislite o isključivanju upozorenja o najnovijim vijestima na telefonu. Možete si postaviti određeno vrijeme za čitanje novosti ili se ograničiti na provjeru nekoliko puta dnevno. 6. Raditi stvari u kojima uživate! Ako se osjećamo zabrinuto, tjeskobno, usamljeno ili nisko, možda ćemo prestati raditi stvari u kojima obično uživamo. Potrudite se usredotočiti na svoj omiljeni hobi ako je to nešto što još uvijek možete raditi kod kuće. Ili započnite novi hobi: čitajte, pišite, radite križaljke ili pokušajte crtati i slikati. Što god to bilo, pronađite nešto što vam odgovara. Ako se ne možete sjetiti ničega što volite raditi, pokušajte naučiti nešto novo kod kuće. Puno je besplatnih vodiča i tečajeva online. I dalje možete ostati kod kuće družeći se pridružujući se drugima na mreži: knjižni klubovi, pub kvizovi i glazbeni koncerti samo su neke od stvari koje treba isprobati. 7. Budite korisni! Bavite se kućnim poslovima za koje u normalnim uvjetima nemate dovoljno vremena. Sredite ormare, vlastitu biblioteku ili neku drugu zbirku. Odvojite vrijeme za druge, kontaktirajte prijatelje, pomozite savjetima, razmijenite iskustva. 8. Odvojite vrijeme za opuštanje! Šetnja ili neka od tehnika opuštanja kao što je meditacija može pomoći kod teških emocija i briga te poboljšati našu dobrobit. Mnoge druge tehnike opuštanja također mogu pomoći u suočavanju s osjećajima tjeskobe. 8. Naspavaj se! Kvalitetan san uvelike utječe na to kako se osjećamo, pa je važno dobiti ga dovoljno. Pokušajte održavati redoviti obrazac spavanja slijedeći primjere dobre prakse. Najzdraviji je san u trajanju od 7-8 sati između 22,00 i 8,00. Vrlo je važno jasno razumijevanje učinaka pandemije i situacija u kojima smo se iznenada našli na naše mentalno zdravalje kako bi se spriječio razvoj raznih mentalnih stanja. Izvori:
Prije četiri godine psiholog John Gartner je na Facebooku objavio peticiju u kojoj je izjavio da Donald Trump mora biti smijenjen s dužnosti, pozivajući se na 3. Članak 25. Amandmana Ustava SAD-a, tvrdeći da Trump ima "ozbiljnu mentalnu bolest koja ga čini psihološki nesposobnim za kompetentno obnašanje dužnosti predsjednika Sjedinjenih Država. " Ono što je uslijedilo usitinu je zanimljivo. U samo nekoliko tjedana više od 25.000 psihologa, psihijatara i drugih stručnjaka za mentalno zdravlje potpisalo je tu peticiju.
Iako peticija nije imala zakonsku snagu, objavljena je samo nekoliko sati prije nego što je Trump izdao vrlo spornu izvršnu naredbu o zabrani imigranata iz nekih muslimanskih zemalja. Bio je to samo početak događaja koji će tek uslijediti i potvrda Trumpove osobnosti na koju je Gartner upozoravo. Ono o čemu se još 2016. diskutiralo jest pitanje može li se bilo koju javnu osobu na temelju specifičnih, jasno definiranih kriterija koji odražavaju uočljivo ponašanje nazivati mentalnim bolesnikom. Je li uopće etično upuštanje stručnjaka iz psihologije, pshijatrije i drugih “mentalnih” disciplina u javne dijagnoze? Pripada li psihologiji zadaća miješanja u rješavanje javnog upravljanja? Svjedočeći jučerašnjem događaju u SAD-u možemo reći da psihološki profili državnika nisu više tek pitanja za raspravu već bi trebali postati obvezne smjernice za sigurnost naroda u svim državama. Od velike je važnosti za sigurnost, ne samo naroda, već i država, psihološko zdravlje i stabilnost ljudi koji obnašaju vlast. Iz tog bi razloga ubuduće to trebala biti tema vrlo pomnog znanstvenog istraživanja i rasprave. Nadalje, John Gartner je ugledni psiholog u Baltimoreu i New Yorku, autor psihobiografije Billa Clintona i bivši instruktor psihijatrije na sveučilištu Johns Hopkins. Početkom 2017. Gartner je tvrdio da Trump svojim ponašanjem udovoljava kriterijima objavljenim u DSM-u za najmanje tri poremećaja ličnosti: narcisoidni, asocijalni i paranoični poremećaj ličnosti. Osobito je zabrinjavajuća činjenica da ova kombinacija možda nije poznata svima ali ona zapravo ima naziv “malignant narcissm” u prijevodu maligni narcizam, izraz koji je “skovao” njemački psiholog i psihoanalitičar Erich Fromm. Ono što omogućuje dijagnozu Trumpova psihološkog profila, već godinama pokazuje njegovo, malo je reći, čudno ponašanje, njegovo uporno isticanje vlastite grandioznosti i njegova nezasitna glad za divljenjem. Međutim, ono što Trumpa čini posebno opasnim, kako tvrdi Gartner, jest njegova asocijalna priroda, koja se očituje u kriterijima DSM-5, kao što su impulzivnost, lažljivost, te nepridržavanje zakona i normi. Današnjim događajem Trump je još jednoom pokazao svoje pravo lice i to da za njega ne postoje nikakva ograničenja ni u čemu, te da je on iznad svih i iznad svega. Mnogi bi mogli tvrditi da za postavljanje diagnoze treba najmanje intervju s pacijentom, međutim s obzirom na sve Trumpove medijske istupe u samo protekle 4 godine, možemo slobodno reći da već imamo obilje podataka. Dakako, tu je još jako puno zanimljivih emisija o njegovu životu, čak i prije predsjedničkog mandata, koje bi se svakako mogle uzeti u obzir kod definiranja njegove ličnosti i postavljanja dijagnoze. Postoje i oni koji smatraju da Trump nije lud, već da je loš, zao i neadekvatan za dužnost koju obnaša, te da treba uzeti u obzir i činjenicu da su mnogi svjetski lideri narcisoidni, kao da je to normalno. Ono što se svi kao ljudi trebamo zapitati jest zašto su uopće ljudi poput Trumpa na ovakvim funkcijama. Govori li to nešto i o nama koji ih biramo? Zašto nam poštenje i pravednost nisu važni, već svi na ovaj ili onaj način postajemo pijuni ovakvih ili sličnih likova? Tko i što zapravo upravalja svima nama? Kako prepoznati malignog narcisa Narcisoidnost je osobina ličnosti koja je prepoznata kroz povijest, a narcisoidnim poremećajima i osobinama ličnosti sve češće svjedočimo posljednjih godina. Postoje različite "varijante" narcizma, uključujući maligni narcizam, koji mnogi smatraju najtežim tipom. Ono što je zabrinjavajuće za ovaj tip narcisa jest činjenica da mogu biti izrazito manipulativni i nije ih briga koga povrijede sve dok ne ostvare svoj vlastiti put. Nadalje, njihov je svijet crn ili bijel, tj. druge vide ili kao prijatelja ili kao neprijatelja, što je i sam Trump potvrdio za sebe nekoliko puta u The Trump Show-u. Dobro je znati za još neke od karakterisitka malignog narcisa, kao što su:
Važno je istaknuti da se maligni narcizam opisuje kao kombinacija poremećaja kao što su: asocijalni poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, agresivnost, sadizam i različite paranoje. Vrlo je važno imati u vidu da svaka od ovih sastavnica diagnoze pojedinačno ima još niz simptoma i karaktersitika. U svakom slučaju neki stručnjaci vide malu razliku između zloćudnih narcisa i psihopata u tome što i jedni i drugi imaju asocijalno ponašanje, manjak empatije, sklonost manipuliranju i nepoštivanju zakona ili društvenih normi, impulzivno ponašanje, razdražljivost i agresivnost, te nedostatak kajanja zbog počinjenih djela. Najžalosnija od svega je činjenica da je Donald Trump svojim ponašanjem trajno naškodio američkom narodu i državi, nanoseći nepravdu ne samo svome, nego i drugim narodima. Postavlja se ciceronovsko pitanje: “Quo usque?” Do koje granice će se Trumpovo ludilo trpjeti i koliku će društvenu i moralnu štetu nanijeti? A čovjek sebe tako glasno naziva domoljubom! U doba digitalnih medija posebno je važno napomenuti da ljudi poput Trumpa predstavljaju veću opasnost od Hitlera ili bilo kojeg drugog zloglasnog povjesnog lidera, jer imaju u rukama jedno od najmoćnih oružja današnjice, a to su društvene mreže. Najveća razlika između Trumpa i Hitlera je ta da je Trump u konačnici demagog i populist. Reći će sve što je potrebno da dobije ili postigne što je zamislio, bez ikakvog razmisljanja o posljedicama pa čak i njegovih vlastitih pristaša. Upravo zbog toga mnogi psihijatriji su i upozoravali na opasnost koju Trump predstavlja jer npr. iznimno dobro koristi društvene mreže i druge digitalne kanale kako bi manipulirao ljudima, uporno tvrdeći da je on, a ne Joe Biden pobjednik drugog kruga izbora u Americi. Iako nema apsulutno nikakve osnove za ovakve tvrdnje, Trump je i dalje zahtijevao da se zaustavi prebrojavanje glasova. Valja napomenuti i to kako je već nekoliko mjeseci prije izbora počeo pripremati teren za plasiranje svojih laži putem društvenih mreža. Činjenica je da su se Trumpove patologije proširile među njegovim sljedbenicima, koje su dovele do jučerašnjeg događaja. Još jedna bitna činjenica jest da je američko političko društvo slabije od sustava koji je Hitler pokvario nacifašizmom, međutim Hitler je živio u sofisticiranom društvu u kojem je zapravo morao stvarati da bi opstao, dok Trump lako dolazi do velikog broja sljedbenika koristeći samo društvene mreže kroz koje širi svoje patološke laži i manipulacije. Moramo biti prisebni u pogledu opasnosti koju Trump kao utjecajna osoba predstavlja za mlade ljude i općenito ljude diljem svjeta. Mnogo je teže suprostaviti se sljedbeništvu ovakvoj vrsti patologije. Mnogi poznati tehnološki stručnjaci izražavaju zabrinutost zbog mogućnosti od izazivanja građanskog rata na društvenim mrežama ne misleći samo na SAD. Jedan od njih je Tim Kendall bivši predsjednik Pinteresta i bivši direktor monetizacije Facebooka. Poznavajući čimbenike povezane s ovisnošću i utjecanju formiranje mišljenja, Kendall naglašava da je iznimno važna borba protiv ovisnosti o društvenim mrežama općenito. Kendall iz profesionalnog i osobnog iskustva poznaje sustav algoritama koji su pomno smišljeni za plasiranje informacija kao i njihov cilj – utjecati na ljudsko razmišljanje i ponašanje. Među brojnima koji se ističu u borbi za osvješćivanje ljudi o utjecaju i moći društvenih medija, svakako treba spomenuti Tristana Harrisa i Jarona Laniera. Harris je napustio Google jer nije bio u mogućnosti provesti promjene koje je smatrao važnima i etičnima za distribuciju informacija na interentu. Lanier tvrdi da smo, ustrajemo li u upotrebljavanju društvenih mreža na pogrešan način, na dobrom putu da civilizaciju dovedemo na rub propasti. Kad se već pribojavamo pandemije, cjepiva, potresa i drugih stvari, jednako bismo se trebali bojati i ljudi poput Donalda Trumpa koji svakodnevno drže okidač u rukama kojim u samo par sekundi mogu aktivirati događaje kao što su građanski rat, neredi ili kako već nazvati ovo što se 6. siječnja 2021. Ovaj tip osobe ne preže ni pred čime, a već je nekoliko puta pokazao da je spreman na sve, a nama ostaje pitati se na što je još Amerika spremna nakon onoga što se dogodilo jučer, te kakva se poruka šalje svijetu. Također nam ostaje pitati se tko su ljudi na najvišim svjetskim funkcijama koji utječu na mlade, jesu li to neki maligni narcisi, sociopati, psihopati, ili možda ubojice? Trump nije jedini opasan lik na moćnoj funkciji kojom kontrolira i upravlja masama, ako se malo osvrnemo i bolje pogledamo, sasvim sigurno ćemo prepoznati još mnogo sličnih “Trumpova”. Antonija Đurković Živimo u vremenu snažnog utjecaja popularnih društvenih mreža kao što su Facebook, LinkedIn, Instagram, i dr. na svakodnevni život i način razmišljanja. Primjerice, samo Facebook ima preko milijardu korisnika diljem svijeta. Društvene mreže omogućuju korisnicima stvaranje vlastitih, istinskih ili lažnih, elektroničkih profila preko kojih pružaju istinske ili lažne pojedinosti o svome životu i iskustvima, objavljuju slike, održavaju kontakte, planiraju društvene događaje, upoznaju nove ljude, promatraju život drugih, ispunjavaju želje proizašle iz potrebe za pripadnošću te izražavaju svoja uvjerenja, sklonosti i osjećaje.
Budući da društvene mreže pružaju brojne prilike za društvenu usporedbu koristeći detaljne informacije o drugima, neka su istraživanja propitvala povezanost izloženosti društvenim merežama s utjecajem na promjene u samovrednovanju (npr. samopoštovanje). Neki čimbenici pokazuju da društvene mreže potiču na uspoređivanje s drugima, što služi raznim ciljevima, kao što su zadovoljavanje potrebe za pripadanjem, samoocjenjivanje, donošenje odluka, nadahnuće te reguliranje emocija i blagostanja. Rast društvenih uspoređivanja događa se pri uspoređivanju sa superiornim drugima koji imaju pozitivne karakteristike, dok se niže socijalno uspoređivanje događa kad uspoređujemo sebe s inferiornim drugima koji imaju negativne karakteristike. Iako usporedba sa superiorinima može biti korisna kada inspirira ljude da postanu sličniji njihovim metama usporedbe to je češće uzrok da se ljudi osjećaju neadekvatno, imaju lošije samoprocjene i doživljavaju negativan utjecaj. Korisnici društvenih mreža uglavnom su povezani s bliskim osobama poput prijatelja, suradnika, poznanika i obitelji. Inače, društvene mreže pružaju savršenu platformu za pažljivo samopredstavljanje. Korisnici mogu selektivno dopustiti sadržaj na svojim profilima, objavljivati slike i opisati se na načine koji najbolje predstavljaju njihove idealne predstave o samome sebi. Na primjer, Facebook je atraktivna platforma za samoprezentaciju jer korisnici mogu iskoristiti svoje vrijeme za strateško konstruiranje internetskih identiteta koje ističu njihove najpoželjnije osobine dok interakcije licem u lice ne dopuštaju isti stupanj razmišljanja ili fleksibilnosti. Neka istraživanja otkrila su da česti korisnici Facebooka vjeruju da su drugi korisnici sretniji i uspješniji od njih samih, pogotovo kad ne poznaju korisnike izvan mreže. Čini se da ljudi imaju tendenciju uspoređivati sebe sa idealiziranim osobama sa društvenih mreža, što može imati negativan učinak na samoprocjenu i samopouzdanje. Ukratko, korisnici društvenih mreža mogu prenijeti svoje osobne karakteristike (npr. uspjehe, ličnosti, emocije) pomoću slika i postova koji se mogu upotrijebiti za pozitivnu ili negativnu usporedbu. Bilo bi dobro kad bi društvne mreže nudile različite informacije koje se obično ne prenose u tradicionalnijim 'offline' situacijama socijalne usporedbe. Naime, društvene mreže sadrže kvantitativne i kvalitativne informacije o mrežnom profilu te osobe, kao što je broj ljudi u mreži i količina angažmana koje osoba ima s mrežnim članovima. Na primjer, osoba koja ima aktivnu društvenu mrežu (npr. prima brojne komentare, odgovore i virtualne „lajkove“ ili odobrenje njihovog sadržaja) može biti uzlazna putanja usporedbe u smislu popularnosti, društvenosti ili percipiranja. Dakle, pored gledanja „osobnih“ podataka o usporedbi osobe sa superiornijima od nje (npr. o njenim uspjesima, atraktivnosti i sl.), osoba može dobiti „društveno“ uspješnije usporedne podatke promatrajući aktivnosti njihove društvene mreže. S obzirom na istaknut utjecaj društvenih mreža na svakodnevni život važno je poznavati potencijalno pozitivne i negativne učinke na mentalno zdravlje. Dosadašnja istraživanja su pokazala da ljudi imaju tendenciju vjerovanja da drugi korisnici na društvenim mrežama imaju bolji životni standard i sretniji život. Također, nasljućuje se da su ljudi koji češće koriste društvene mreže izloženiji usporedbi s drugim ljudima. Nadalje, mnoga su istraživanja pokazala da se većim izlaganjem na društvenim mrežama povećava negativan utjecaj na osjećaj blagostanja, sreće, samopouzdanja i općeg zadovoljstva. Nadalje, neka su istraživanja pokazala da uspoređivanje na družtvenim mrežama može dovesti do depresije i anksiznosti, te znantno utjecati na kreiranje idealne slike o samome sebi. Jedno drugo istraživanje sugerira da česta upotreba Facebooka šteti mentalnom zdravlju zbog sve češćih društvenih uspoređivanja na Facebooku. Još jedna važna stvar koju treba znati jest povezanost stvaranja hormona dopamina i društvenih mreža. U mozgu dopamin djeluje kao neuroprijenosnik koji oslobađa neurone i šalje signale drugim živčanim stanicama. Dopamin je povezan i s kontrolom motorike oslobađanjem različitih hormona. Društvene mreže utječu na oslobađanje dopamina u našem tjelu te se čak uspoređuje s ovisnostima o drogama. Oslobađenje dopamina prilikom korištenja društvenih mreža događa se prilikom primanja novih značajki poput komentara ili lajkova na objavljene postove čime naglo podiže naše raspoloženje i priskrbljuje nam osjećaj kratkotrajne sreće. Međutim, ta razina sreće vrlo brzo opada te nas potiče na učestalu ponovnu interakciju na društvenim mrežama. Iz tog razloga se može reći da prilikom korištenja društvenih mreža ponekad osjetimo „hit dopamina“ a da toga uopće nismo svjesni. Iako mnoga istraživanja pokazuju negativan učinak na korisnike društvenih mreža, od strane istih se ne predlaže da se takve stranice izbjegavaju, već da se korisnike educira o posljedicama do kojih upotreba društvenih mreža može dovesti. Pošto su društvene mreže tako široko rasprostranjenje među svim uzrastima, naročito je važno educirati mlade korisnike te ih usmjeriti da ne bi došlo do gubljenja osobnog identiteta na temelju uspoređivanja s drugima i do nekih oblika depresije. Izvori: Aspinwall, L. G., & Taylor, S. E. (1997). A stitch in time: Self-regulation and proactive coping. Psychological Bulletin, 121(3), 417–436. https://doi.org/10.1037/0033-2909.121.3.417 Berryman, C., Ferguson, C.J., & Negy, C. (2018). Social media use and mental health among young adults. Psychiatric Quarterly, 89, 301- 314. Camerer, C., & Lovallo, D. (1999). Overconfidence and Excess Entry: An Experimental Approach. American Economic Review. 89. 306-318. 10.1257/aer.89.1.306. Chou, H.-T- G. & Egge, N.(2012). “They Are Happier and Having Better Lives than I Am”: The Impact of Using Facebook on Perceptions of Others’ Lives. Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking, 15(2). doi: https://doi.org/10.1089/cyber.2011.0324 Ellison, N., Heino, R., & Gibbs J. (2017). Managing Impressions Online: Self-Presentation Processes in the Online Dating Environment, Journal of Computer-Mediated Communication, 11(2), doi: https://doi.org/10.1111/j.1083-6101.2006.00020.x Gonzales, A. L. and Hancock, J. T. (2011). Mirror, Mirror on my Facebook Wall: Effects of Exposure to Facebook on Self-Esteem. Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking, 14(1-2) doi: https://doi.org/10.1089/cyber.2009.0411 Kim, J. & J.-E. R. Lee. (2011) The Facebook Paths to Happiness: Effects of the Number of Facebook Friends and Self-Presentation on Subjective Well-Being. Cyberpsychology, Behavior, and Social Networking, 14(6). doi:https://doi.org/10.1089/cyber.2010.0374 Lockwood, P., & Kunda, Z. (1997). Superstars and Me: Predicting the Impact of Role Models on the Self. Journal of Personality and Social Psychology, 73, 91-103. https://doi.org/10.1037/0022-3514.73.1.91 Rosenber J. Egbert, N. (2011). Online Impression Management: Personality Traits and Concerns for Secondary Goals as Predictors of Self-Presentation Tactics on Facebook, Journal of Computer-Meditated Communication, Oxford University Press, 17(1), 1-18. Schachter, S. (1959). The psychology of affiliation: Experimental studies of the sources of gregariousness. Stanford Univer. Press. Tosun, L. P. (2012). Motives for Facebook use and expressing the “true self” on the Internet. Comput- ers in Human Behavior, 28, 1510–1517. doi: 10.1016/j.chb.2012.03.018 Vitak, J., & Elison N. B. (2013). 'There's network out there you might as well tap': Exploring the benefits of and barriers to exchanging informational and support-based resources on Facebook. New Media & Society,15(2). doi: ttps://doi.org/10.1177/1461444812451566 Vogel, E.A., Rose J. P., Roberts L. R. & Eckles, K. (2014). “Social comparison, social media, and self-esteem”, Psychology of Popular Media Culture, 3(4), 206-222. Jedan vrlo važan preduvjet za uspjeh u sportskoj pripremi jest odnos između roditelja, djece sportaša i trenera. Roditelj može puno pomoći da sport djetetu pruži zadovoljstvo i osjećaj sreće, uživanja i zabave. Roditelj mora uložiti izniman trud u izgradnju odnosa povjerenja s djetetom sportašem i nikako ne smije biti faktor prisile. On mora pokazati razumijevanje i strpljenje bilo da dijete želi odustati bilo da želi svoje bavljenje sportom podići na višu razinu.
Kvalitetan odnos između roditelja i djece sportaša mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i gradi se strpljivim razgovorom i uvjerljivim argumentima. Upravo je taj odnos s roditeljima u komunikaciji i prenošenju modaliteta naučenih ponašanja na djecu i mlade sportaše presudan za njihov odnos prema sportu kojim se bave. Jednak trud roditelji moraju uložiti u odnos s trenerom i trener u odnosu s roditeljima kako bi se cijeli proces uspješno odvijao na zadovoljstvo svih. Trener pak mora individualizirati pristup svakom djetetu, čak i ako se radi o ekipnom sportu. Vrlo je važno definirati pravu mjeru zahtjeva prema djetetu sportašu sukladno njegovim interesima i sposobnostima. Kao složan tim, uspješnije će uskladiti treninge, pripreme za natjecanja i sama natjecanja sa školskim obvezama mladih sportaša. S pedagoškom službom škole potrebno je razviti partnerski odnos također temeljen na uzajamnom povjerenju. |
Antonija Đurkovićmag.psych Archives
February 2022
Categories |